br. 4
|
(Zorica Turjacanin: SVEZANJ NOVIH KLJUCEVA, Zaduzbina "Petar Kocic" Banjaluka - Beograd i "Skolska knjiga", Novi Sad, 1999) Pri kraju 1999. godine objavljena je knjiga studija i eseja Svezanj novih kljuceva Zorice Turjacanin, profesorice Filozofskog fakulteta u Banjaluci. Radovi sabrani u ovoj knjizi tretiraju pitanja iz knjizevnosti za djecu i nastajali su u duzem vremenskom razdoblju. Pomno prateci i predano izucavajuci tu granu knjizevnosti, autorica je u svojim radovima zahvatila nekoliko njenih aspekata: istorijski, teorijski, socio-psiholoski i ontoloski. To pokazuje ne samo sirinu interesovanja Turjacaninove nego i potpunu obavijestenost o pitanjima rasta i razvoja knjizevnosti za mlade. Knjiga ima cetiri poglavlja: Opsta pitanja, U sjenci vremena, Teme i problemi i Panorama. U uvodnom poglavlju razmotrena su dva znacajna pitanja - prvo se odnosi na pojam, prirodu i karakter, a drugo na kic u knjizevnosti za djecu. Rad pod naslovom O literaturi za djecu, jos jednom je u stvari traktat o samom pojmu literature za djecu. Pozivajuci se na misljenja najeminentnijih esteticara i teoreticara knjizevnosti (Krocea, Azara, Baslara, Izabele Jan i dr.) Turjacaninova je izvela nekoliko zakljucaka bitnih za razumijevanje pitanja o kojima govori u ostalim studijama i esejima u ovoj knjizi. Ona istice da je literatura za djecu uspjela da se oslobodi etikete "minorne knjizevne vrste nedostojne pera ozbiljnih stvaralaca", zatim da zato sto je "nastala kao projekcija naivne svijesti", ova literatura ima svoje specificnosti koje se ocituju u jasnoci misli, spontanitetu emocija i jednostavnosti izraza, dalje, da nema opravdanih razloga za diskriminaciju knjizevnosti za djecu u odnosu na knjizevnost za odrasle, jer je sustinsko pitanje da li djelo posjeduje umjetnicku vrijednost a ne kojoj vrsti knjizevnosti ono pripada. Autorica je dobro zapazila da su razlike u nazivu uslovljene vise psiholoskim ili pak socioloskim nego literarno‡teorijskim razlozima i citirala Sorijana, po kome, "ne postoje dvije knjizevnosti, jedna namijenjena djeci, a druga odraslom covjeku, nego samo dva izraza iste kulture prilagodjene sukcesivnim mogucnostima bica u odrastanju". Drugo poglavlje knjige sadrzi pet ogleda o stvaralastvu za djecu srpskih pisaca iz razlicitih epoha: Dositeja Obradovica, Alekse Santica, Slavka Mandica, Grigora Viteza i Stanka Rakite. Tu je i zanimljiv tekst Vuk i nase narodne pjesme za djecu posvecen istrazivanju koje bi od narodnih lirskih pjesama iz Vukovih zbirki mogle, po svojim bitnim obiljezjima, biti svrstane u korpus poezije za djecu. Dok su djela Dositeja Obradovica, Alekse Santica i Slavka Mandica vrednovana sa stanovista njihovog znacaja u istorijskoj razvojnoj liniji knjizevnosti za djecu, stvaralastvo Grigora Viteza, "raspjevanog barda iz Kosovca" (Z. Turjacanin) i plemenitog krajiskog uce Stanka Rakite tretirano je kao obogacujuci cinilac srpske poezije za mlade, sa napomenom da poezija ovih pjesnika jos nije dobila adekvatne ocjene s obzirom na njihov doprinos razvoju te poezije. Stoga nije slucajno esej o Rakitinoj poeziji naslovljen sintagmom Knjiga ostaje otvorena, posto, po misljenju Turjacaninove, Rakitino djelo tek treba da dobije meritornu ocjenu. Kako su Vitez i Rakita zaista izvorni, originalni pjesnici, autorica knjige im je, s pravom, posvetila dosta paznje i dala, vjerovatno, do sada najkompletnije tumacenje njihove poezije. U Vitezovom djelu sjajno je interpretirana igra kao stvaralacki postupak kojim se u pjesmi ostvaruje i nemoguce. Posto je pjesnicki jezik to mocno sredstvo kojim se stvara opoetizovani svijet, bilo je logicno da se odlomcima iz pojedinih Vitezovih pjesama pokaze kako su, zahvaljujuci magijskoj moci jezika, progovorili i propjevali i brda i doline, i potoci i rijeke i biljke i zivotinje. U analizi Rakitinog pjesnistva potencirana je njegova samoniklost, jednostavnost i receptivnost, pa ovoj poeziji zaista najvise odgovara epitet naivna, kako je svojevremeno Milovan Danojlic imenovao poeziju za djecu. Polazeci od osobene prirode Rakitine poezije, Turjacaninova se posebno zadrzala na tri njena glavna ishodista: porodici, skoli i prirodi. Eseji o Vitezu i Rakiti pisani su sa posebnim zarom, tako da spisateljica cesto nije bila u stanju da uspostavi kriticku distancu prema stvaralastvu ovih pjesnika, nego se, da parafraziramo misljenje Jovana Deretica izreceno o Milanu Bogdanovicu, kriticar, "nadahnut lepotom knjizevnog dela, cesto i sam pretvarao u pesnika". Najveci dio knjige Svezanj novih kljuceva zauzima poglavlje Teme i problemi. Tu je svrstano devet radova razlicite tematike: pocev od ogleda o pojedinacnim djelima kao sto su Bajka o Kratkovecnoj Desanke Maksimovic, Male bajke Stevana Raickovica, Smesno cudo i Smesne price (antologije) Dragutina Ognjanovica, preko studija o djelima za djecu znamenitih stvaralaca Branka Copica (Dozivljena bajka) i Grozdane Olujic (Intarzije maste i mudrosti) do radova o opstim temama: o bajci (Bistra ogledala djetinjstva i Odbljesci jezerskih ogledala), o naucnofantasticnom romanu za djecu (Pred fenomenom NF romana za djecu) te o humoru u literaturi za djecu (Prostori nasmijanog svijeta). O svakom od navedenih pitanja Turjacaninova pise strucno, argumentovano, studiozno i kao istinski zaljubljenik literature za djecu. Medju radovima iz ove grupe nadahnutoscu i studioznoscu izdvajaju se Desankina Bajka o Kratkovecnoj ili skica za autoportret i Pred fenomenom NF romana za djecu. U prvom je studiozno analizirano nastojanje poznate pjesnikinje Desanke Maksimovic da kroz Bajku o Kratkovecnoj iskaze i neke sustinske probleme stvaralastva kao sto su: stvaralac i njegovo djelo, stvaralac i svijet u kojem zivi, stvaralac i ljepota, stvaralac i prolaznost itd. Ploveci izmastanim predjelima Desankine Bajke o Kratkovecnoj Turjacaninova je otkrila da su u njoj izlozeni "ne samo temeljni principi panteistickog stava sveopsteg jedinstva prirode i covjeka, sa nizom moralnih implikacija koje iz toga proizilaze nego i teorijska nacela umjetnickog stvaralastva kao sanse prevladavanja zadate konacnosti. U drugom ogledu pod naslovom Pred fenomenom NF romana za djecu, pored osvrta na razvojni put ove vrste romana od Zila Verna do danas, ovdje su data i njegova osnovna poeticka nacela, posto do ovog vremena produkcija NF romana nije dala dovoljno podstreka teoreticarima da se pozabave njegovom poetikom. Predmet razmatranja u ovom ogledu su naucnofantasticni romani Cede Vukovica: Svemocno oko, Letjelica profesora Bistrouma i Halo, nebo, kao i djela drugih savremenih pisaca: Decak u svemiru Zivorada Mihajlovica, LJubicasti planet Ante Gardasa, Saper 5 Maje Topolovca, Prijatelj sa daleke Zvijezde Dusana Belce i Zacarani putevi Visnje Stahuljak. Rad Pred fenomenom NF romana za djecu je prvi ozbiljniji pokusaj u nas da se ova vrsta romana odredi sa knjizevnoteorijskog i knjizevnoistorijskog stanovista i da se utvrde njegove osnovne karakteristike. Zavrsno poglavlje knjige Panorama cine tri teksta: Decenija uspona (Bosanskohercegovacki roman za djecu 1980-1990), Grupni portret poezije (Predgovor jedne buduce antologije poezije za djecu srpskih pjesnika sa prostora nekadasnje Bosne i Hercegovine) i Nasljednici Zmajevog pjesnickog testamenta u RS. Prvi rad posvecen je romanesknoj produkciji u bosanskohercegovackoj literaturi za djecu u vremenskom razdoblju od jedne decenije, drugi djecjoj poeziji od moderne do nasih dana, a treci onim pjesnicima u Republici Srpskoj koji su i u ovom vremenu ostali dosljedni sljedbenici Zmajevog stvaralackog metoda. Knjigom Kljucevi zlatih vrata Zorica Turjacanin potvrdila je da je pouzdan istoricar, kompetentan teoreticar i meritoran kriticar u sferi knjizevnosti za djecu. Sa podjednakom serioznoscu i odgovornoscu ona se obraca djelima koja pripadaju istoriji knjizevnosti i onima koja nastaju u vremenu sadasnjem. Turjacaninova ima urodjen dar da uoci i dovoljno kriticarskog uglada da podrzi i afirmise djela koja pomjeraju na vise razvojnu ljestvicu knjizevnosti za djecu, da ohrabri mlade, darovite autore u kojima otkrije stvaralacke potencijale i da u tekucoj knjizevnoj produkciji znalacki selekcionise vrijedno od bezvrijednog, estetsko od banalnog, stvaralacko od pomodnog. Medjutim, radi potpunije slike o ovom vrijednom djelu valja istaci da autorica nije bila uvijek u stanju da suspregne emotivne naboje, pa su joj se rijeci ponekad otimale i stvarale prave jezicke bujice koje sobom nosei ono sto nije neophodno za kriticarev diskurs sa citaocem. To se desavalo narocito u onim situacijama kada je spisateljica, pokrenuta snagom pjesnicke rijeci bliskih pisaca, stvarala o njima prave hvalospjeve, a ne objektivne, kriticne sudove. Vrlo heterogena tematika Sveznja novih kljuceva pokazuje razudjenost autoricinog interesovanja i sirinu poznavanja problema o kojima pise. U knjizi je data globalna slika pojava i kretanja u knjizevnosti za djecu u dvije posljednje decenije dvadesetoga vijeka, ali nisu zanemarena ni pojedinacna vrijedna djela. Ekspliciranjem knjizevnoistorijskih i knjizevnoteorijskih problema "mlade literature" Zorica Turjacanin je nasoj kulturnoj javnosti podarila validne kljuceve za ulazak u svijet literature o djetinjstvu, tom najljepsem periodu covjekova zivota.
Cvijetin Ristanovic
|
design by: INternetClub
