br. 2/3
ANALITICAN PRISTUP Zorka Avramovic-Cordasevic: Carobni orkestar, ASIK, Podgorica, 1999. U izdanju Asocijacije za sport, informacije i kulture iz Podgorice nedavno je objavljena treca po redu knjiga pesama, a prva za decu i mlade - Zorke Avramovic-Cordasevic, pod simbolicnim naslovom Carobni orkestar. Pesnikinja je rodjena 1951. godine u Modranu kod Bijeljine. Do sada je objavila dve knjige pesama za odrasle: Semberske suze (Krusevac, 1997) i Rasuto stado (Beograd, 1998). Pesme su joj prevodjene i nagradjivane na mnogim knjizevnim konkursima. Zastupljena je u antologijama Blizi se, blizi leto Voje Marjanovica i Najdraza reka Milutina Djurickovica. Zastupljena je, takodje, u poznatim zbornicima poezije i proze Jezik nam je otadzbina, Jezik roda mog i Maternja rec. Clan je Udruzenja crnogorskih pisaca za decu i mlade iz Podgorice, kao i Udruzenja pisaca 7 iz Frankfurta na Majni, gde zivi i radi. Knjiga Carobni orkestar (96 strana) stampana je u besprekornoj tehnickoj opremi, sa ilustracijama Ranke Miskovic. Pesnikinja je ovim znacajnim izdanjem obogatila nasu poeziju za decu u zemlji i inostranstvu, potvrdjujuci misao neprevazidjenog srpskog pesnika za decu Jovana Jovanovica-Zmaja: Nova moc se u njima krije, Bolji svet bi mogao nici Kad bi znali razviti je. Nosena raskosnom mastom svog pesnickog talenta, Zorka nize stihove slikovite i melodicne, pune zanosa i emocija, a po motivima raznovrsne, vesele i tuzne. Krug pesnickih interesovanja je veoma sirok. U toj poeziji ima mesta za sve: za zalutalo lane i jagnje, lovca i zeku, za medu i sovu, Sanjinu lutku, ljubomornog Lazara, za lukavstvo mladog Mila, zaljubljenog Svetu, za mamin osmeh i bakinu tajnu, za naruseno detinjstvo, kao i mnoge druge likove i dogadjaje. Zorkine pesme su jasne, namenjene cistoj decijoj dusi; pune zarkih boja, melodija i raspevanog detinjstva, koje se dugo pamti i nosi u srcu. Mozda noci u Frankfurtu na Majni nisu tako lepe kao u rodnom semberijskom Modranu. Poniruci u rano detinjstvo proslosti, pesnikinja nize tople i skladno rimovane stihove, daleko od svoga zavicaja i svoga naroda: nebo je mutno, sjetno kao tuga. Samo blagi vjetric piri - i spusta se noc tiha, duga. Raznolika lepeza lirskih interesovanja zapljuskuje ovu poeziju, pocev od igre, humora, anegdote, prirode, zavicaja, biljnog i zivotinjskog sveta, pa sve do humanisticke vizije, koja je prisutna u nekim pesmama: Moje nebo, Kupi mi olovku, tata, Siroce, Vaskrs u cika Jovinom zavicaju itd. Pesnikinja je duboko zabrinuta zbog pretnje svetskih mocnika, koji unistavaju srecno decije detinjstvo, njihov mir, igru, slobodu i sunce. Toplo i nadahnuto iz Zorkinog pera teku poruke "da i mi volimo sunce, ko njihove bate i seke, neka nam ne salju bombe, neka nam vise ne prijete". Iz tih razloga posebnu paznju zasluzuje pesma Vaskrs u cika Jovinom zavicaju. U strukturi pesme od devet drugih strofa nalazimo inspiraciju nedavnim ratnim razaranjima, ali i velikom tugom zbog svega sto se desava. Tuga, suze i bol odjekuju iz stihova ove pesme i dusu citalaca potresaju do dna. Miris cveca se ne oseca, srecno detinjstvo je pokradeno, decije radosti su pogazene, ne cuje se pticja pesma i "nista nije kao prije". Bolno i vrlo potresno odjekuje pesnicka misao da deca cak ni na Vaskrs, najveci hriscanski praznik, nemaju mira, niti toplog suncanog sjaja. Duboko zabrinuta zbog oduzimanja decije srece i radosti, pesnikinja se s pijetetom obraca umrlom pesniku, kako bi on izmolio milost i deci vratio izgubljeni mir, san i srecu: ne cuje nas ovdje niko. Razumi nas ti i shvati, osmjehni se makar s neba, radost licu nasem vrati - djetinjstvo nam srecno treba. Kada se govori o rodoljubivoj, angazovanoj i narocito humanistickoj dimenziji Zorkine poezije, onda u tom smislu treba spomenuti i pesmu "Siroce", u kojoj je dirljivo opisana smrt dragog roditelja. U nizu antologijskih pesama, sa ljubavnom i zavicajnom tematikom, izdvajaju se sledeci naslovi: Julijana, LJubavna, Zmurke, Zaljubljeni Sveta, Od danas si moj Romeo, Jeleni baka tepala, Susret sa Deda Mrazom i drugi. Knjiga je propracena pogovorima i recenzijama nasih decijih pesnika: MilutinaDjurickovica iz Beograda, Dragice L. Jovovica iz Podgorice i Momira Dragicevica iz Krusevca. Carobni orkestar je promovisan u Frankfurtu na Majni i Beogradu, a vec je doziveo i nekoliko veoma pozitivnih kritickih tekstova u nasim casopisima i dnevnim listovima. Zarko OTASEVIC |