br. 1
Nagrada "Politikinog zabavnika" za 1998. godinu Vesna Aleksic, Ja se zovem Jelena Suman, Rad, Beograd, 1998. Svakom novom knjigom za djecu Vesna Aleksic obraduje svoje citaoce jer ih uvjeri da su mogucnosti price i pricanja neiscrpne. Posebno zadivljuje sposobnost ove spisateljice da, opisivanjem zivota djece istog uzrasta, stalno prosiruje svoj tematski krug, nudi nove sadrzaje i obogacuje sliku o interesovanjima i preokupacijama desetogodisnjaka, koji, kako kaze spisateljica, "vezbaju odrastanje". Knjiga Ja se zovem Jelena Suman sadrzi sesnaest kratkih prica o obicnim dozivljajima Jelene Suman, ucenice cetvrtog razreda osnovne skole. U kazivanje ovih dozivljaja Vesna Aleksic unosi mnogo mastovitosti, ljubavi i topline i na taj nacin ih preobrazava u neobicne i carobne. U ram zamisljene slike o odrastanju spisateljica je smjestila dvije djevojcice (Jelenu i Alju), jednog djecaka (Djoleta) i jednog psa (Blekija). Svako od ovih bica ima svoje mjesto i ulogu u uzbudljivim pricama Jelene Suman, a iz njih citalac doznaje stosta o preokupacijama savremenog gradskog djeteta: o zamisljenim putovanjima u daleke zemlje i nepoznate gradove, ali i u proslo vrijeme kada su Jelenini roditelji bili djeca, o druzenju na stepenistu jedne cetvorospratnice, o prijateljstvu izmedju djece i psa Blekija, o odnosima izmedju djece i odraslih (roditelja, uciteljice i stanara zgrade na cijem stepenistu se sticu prva vazna saznanja o zivotu), o velikoj zelji djecaka Djoleta da upozna svog oca koji zivi negdje daleko u inostranstvu, o postojecem i nepostojecem Djeda-Mrazu, Novoj godini i prividnom putovanju "u neke sate i dobre dane", o istrazivackom duhu djecjem i drugom. Ipak, dvije teme dominiraju u pricama Vesne Aleksic i to: odnos izmedju djece i odraslih i djecja ljubav prema psu Blekiju. Kad je rijec o odraslima, oni, uglavnom, za djecje postupke nemaju razumjevanja kao da oni nikada nisu bili djeca, jer su, kaze Aleksiceva, "zaboravili da pricaju price, a nemaju vremena ni da ih slusaju". Ne shvataju djecu stanarke zgrade na cijem stepenistu ona najcesce provode svoje slobodno vrijeme, uciteljica koja Jeleni Suman cesto govori da ne zna da misli, jer Jelena ne misli onako kako se dopada uciteljici nego kako nalazu cinjenice (Jelena ostroumno zapaza da u pismenoj vjezbi na temu "Sta mislim o sebi" ne smije na napise da ima zutu kosu, iako je to cinjenica, jer se to ne bi svidjelo uciteljici, posto se u pismenom za zutu kosu mora reci da je plava). Ni Jelenina mama ne moze da shvati da i pas Bleki mora ponekad da udje u sobu njene kceri, posto joj je on prijatelj. Jelena Suman tu razliku izmedju djece i odraslih slikovito iskazuje konstatacijom da su odrasli zaboravili da lete na avioncicu od papira pa im je krivo. Od odraslih jedino baba Gina uvjek je spremna da djeci oprosti i kada ona zaista pogrijese. Najsnaznije price u ovoj zbirci su one koje govore o prijateljstvu izmedju djece i psa Blekija (Hinakaga, Bleki, Rastanak). Vesna Aleksic zaista je maestralno opisala kako je pas Bleki dospio u drustvo djece sa stepenista, zatim kako je na svoj pseci nacin drugovao sa djecom i najzad kako je tragicno zavrsio i svoje male prijatelje napustio kad to niko od njih nije ocekivao, preselivsi se medju zvijezde. Smrt psa Blekija zbog nastraja na auto je sasvim aktuelna tema i jedna bitna cinjenica odrastanja djece sa stepenista, jer ona prvi put saznaju da iz zivota odlaze i oni do kojih nam je veoma stalo i da nista ne mozemo uciniti da taj odlazak sprijecimo. Sve price o djeci sa stepenista (osim uvodne pod naslovom Umesto predgovora ili mape) vrlo sugestivno kazuje djevojcica Jelena Suman. Na taj nacin spisateljica je o djetinjstvu govorila sa nivoa jedne ucenice cetvrtog razreda osnovne skole. Sposobnost potpunog uzivljavanja u psihu tog uzrasta i interpretacija dozivljaja sa tog stanovista najbitnije su odlike naracije Vesne Aleksic. Mali junaci prica Vesne Aleksic nisu beslovesna infantilna bica. To su djeca bogate maste i slobodnih, neukalupSenih vizija zivota. Ona mogu mastom da nadoknade stosta sto im stvarnost ne pruca; mogu "da razume sve moguce a narocito nemoguce stvari" i mogu da vode stvarne razgovore pomocu nestvarnog telefona, to jest telefona igracke, kakve vodi djecak Djole sa svojim ocem kojega i ne poznaje. Za Aleksicevu zivot ima vrijednosti tek ako vjerujemo da postoji i nesto drugo, pored onoga sto vidimo u stvarnosti, pa to izvrsno i iskazuje u prici Istrazivacki duh. Ako se posjeduje moc mastanja, onda se i sjedeci na stepenistu jedne cetvorospratnice u Beogradu moze lako obici pola svijeta. Posto je u masti sve mnogo ljepse nego u stvarnosti (i ljubav, i prijateljstvo, i daleki predjeli i ljudi) junaci Vesne Aleksic najcesce se ostvaruju u svijetu imaginarnog. U prici Sta bi bilo kad bi bilo lijepo je pokazano da bi suocavanje sa cinjenicama za djecu ponekad bilo porazno. Jelena Suman s razlogom misli da je mozda bolje da njezin najbolji drug Djole nikada i ne upozna svoga oca iako to toliko zeli, jer bi ga, mozda, "manje voleo kad bi ga poznavao" pa dodaje: "Ovako je bolje sto nekad Djole cezne za njim, a ja za tim sleperom (punim igracaka - C.R.), mozda je bolje da mislimo kako je on junak kao Flas Gordon i mozda je bolje da zamisljamo i uzivamo u nocnom letu mlaznjaka...". Konacni zakljucak Jelene Suman, odnosno Vesne Aleksic, o ulozi maste u zivotu djeteta glasi: "Najlepse stvari koje mi se dogadjaju, u stvari mi se ne dogadjaju! Ali disem od njih! Igra martovskog zeca, to je to!" Price Vesne Aleksic odlikuju se univerzalnoscu prikazivanja svijeta djetinjstva. Kazujuci o dozivljajima konkretne djece iz poznatog gradskog ambijenta, spisateljica prica o svacijem djetinjstvu koje je proticalo u drustvu vrsnjaka i koje je svoju ljepotu crplo iz maste i invencije samih aktera zbivanja. Ova proza je svojevrsna metafora odnosa u svijetu u kome zivi savremeno dijete. Satkana od ljubavi, snova i ceznje mladih, ona ima izrazenu dozu idealizacije i djece i djetinjstva. Vjerovatno to drugacije ne moze ni biti, posto ove price i nisu nista drugo do poetska vizija jednog cednog doba i likova koji, zbog svog uzrasta, jos nisu stigli da tu cednost naruse. Cvijetin RISTANOVIC |
design by: INternetClub
